Osvrćući se na konferenciju za novinare, koju je naše udruženje održalo u Beogradu 26. decembra, želimo još jednom da  obavestimo javnost o čemu se radi. Možda nismo dovoljno iskusni u komunikaciji s medijima, možda nas neki novinari nisu najbolje razumeli, možda neki nisu čak ni želeli da nas razumeju, ali problematika o kojoj smo govorili i dalje ostaje aktuelna.

Evo o čemu je reč: Pre nešto više od mesec dana, doneti su pravilnici koji treba da regulišu rad turističkih agencija – organizatora putovanja. Radi se o novoj kategorizaciji ove vrste agencija i garancijama za putovanja koje one moraju da obezbede.

Donošenju tih pravilnika prethodila je promena Zakona u turizmu čiji je povod bila najava ministarstva da će omogućiti veću zaštitu putnika i da se više ne smeju događati prevare poput one sa SAB-om ili agencijom FlyFly od prošle godine, kada je samo agencija SAB, kao jedan od većih organizatora putovanja, oštetila više hiljada putnika, koji su uplatili aranžmane u vrednosti od preko 600.000 evra.

Ministar je tada najavio i uvođenje depozita za organizatore putovanja i upravo  ta odluka je bila neposredni povod za donošenje novog zakona. Međutim sada, kada se znaju okviri pod kojima agencije ubuduće treba da posluju, ostaje nedoumica da li je ministarstvo posle više meseci rada na novom zakonu i pomenutim pravilnicima, zaista donelo i pravedno rešenje.

Naime, prema rečima naših predstavnika na gore pomenutoj konferenciji za novinare, izneta su upozorenja da putnici koji budu putovali preko najvećih agencija, neće biti u dovoljnoj meri zaštićeni, a sa druge strane najmanje agencije imaju izuzetno veliko finansijsko opterećenje, te će stoga mnoge od njih biti prinuđene ili da prestanu da se bave organizacijom putovanja, ili da drastično povećaju cene svojih aranžmana, ili da pređu u sivu zonu. Oni koji su to već učinili, zadovoljno trljaju ruke, zato što pažnja inspekcijskih organa nije na onima koji rade nelegalno, već je usredsređena na kažnjavanje onih koji pokušavaju da isprate sve propisane zakonske norme.

Bliže pojašnjenje: dosad su se po zakonu agencije delile na organizatore putovanja i agencije posrednike. Novim pravilnikom o kategorizaciji, agencije-organizatori putovanja sada su razvrstani u četiri kategorije prema broju putnika. U broj putnika računaju se samo ona putovanja za koje je neophodno da agencija obezbedi garanciju putovanja i u njih ne spadaju transferi, izleti, avio-karte i turisti koji dolaze u Srbiju preko stranih turoperatora, a čiji su lokalni partneri agencije specijalizovaneza ovaj vid turizma.

Prema novoj kategorizaciji, agencije koje imaju do 1.000 putnika moraju obezbediti garanciju putovanja od 200.000 evra i depozit u iznosu od 2.500 evra, koje moraju imati na računu prvog i poslednjeg dana u mesecu tokom čitavog perioda poslovanja. Za agencije sa 10.000 i više putnika garantna suma iznosi 400.000 evra a depozit je 10.000 evra. Ideja ministarstva bila je ta da taj depozit mora biti stalno obezebeđen, međutim, ministarstvo nije uspelo da pronađe pravni modus kako ga obezbediti. Tako je ostalo da agencije koje su organizatori putovanja moraju prikazati depozit samo na početku i kraju meseca.

Na radnim sastancima prilikom donošenja tog pravilnika, predstavnici UTAS-a zalagali su se za drugačiji pristup. Njihov predlog bio je da se putnici osiguravaju individualno i da na taj način budu 100% zaštićeni u slučaju insolvetnosti agencije ili delimičnog i nepotpunog izvršenja usluge. Takvo osiguranje putnike bi koštalo maksimalno do 1%  od ukupne cene aranžmana i mogao bi biti uključen u cenu aranžmana (ili bi za toliko aranžman bio skuplji). U tom slučaju, putnici bi bili u potpunosti osigurani i bez straha da će ostati bez novca i  aranžmana, u slučaju da agencija bankrotira ili postane insolventna. Taj predlog nije prihvaćen iz nama nepoznatih razloga, a nadglasavanjem na radnoj grupi (nismo ni znali da će biti glasanja)  izglasano je da se aranžmani osiguravaju kumulativno tj. zbirno u odnosu na kategoriju agencije. To znači da se u slučaju štete (delimično/nepotpuno izvršene usluge i insolventnosti agencije)  svi putnici “namiruju” iz te jedne polise srazmerno broju oštećenih i visini odštetnog zahteva.

Obzirom na to da je novim pravilnicima određeno da polisa za agencije sa više od 10.000 putnika  mora da glasi na (samo) 400.000 evra i da treba da polože depozit u iznosu od 10.000 evra, jasno je da u ovakvim okolnostima, ukoliko bi se ponovio ‘slučaj SAB’ (gde je broj oštećenih putnika bio znatno manji od 10.000 ali je zato šteta iznosila oko 600.000 evra) ni propisani depozit niti polisa ne bi uspeli da namire štetu putnicima.

U Srbiji postoji dvadesetak agencija koje iznajmljuju čarter-letove za organizaciju putovanja tokom letnje sezone. U svakom tom avionu bude po najmanje 100 putnika, a neke od tih agencija imaju i više polazaka nedeljno. Ako se uzme u obzir da putnici koji putuju avionom plaćaju svoje aranžmane oko 600 evra po osobi, to znači da ako bi jedna takva agencija bankrotirala, odštetna suma mogla bi biti i nekoliko miliona evra a te agencije će imati osigurano pokriće od samo 400.000 evra! To znači da je najveći rizik putnika upravo ako putuju preko “najvećih” turoperatora, jer bi se u tom slučaju šteta prema oštećenim putnicima srazmerno delila od ukupne sume od samo 400.000 evra! Osim toga, osiguranje ovakvih agencija predstavlja veliki rizik i za osiguravajuće kuće, budući da je dosadašnja praksa pokazala da velike agencije češće “pucaju” od malih. Sa druge strane, u međuvremenu nije došlo ni do okončanja sudskih postupaka protivvlasnika agencija koje su oštetile putnike, niti do promene drugih zakona koji bi onemogućili prevarne radnje nesavesnih vlasnika ili koji bi onemogućili ponovno pokretanje poslovanja takvih agencije pod drugim imenom ili angažovanjem nekoga ko bi u ime starog vlasnika nastavljao posao.

Za razliku od rizika osiguranja “velikih” turoperatora, mnogo je veći broj agencija koje imaju status organizatora putovanja i znatno manji broj od utvrđenih 1.000 putnika. U slučaju njihovih finansijskih poteškoća, osigurana suma od propisanih 200.000 evra bez problema bi pokrila sve troškove aranžmana njihovih putnika. To automatski znači da gotovo ne postoji rizik od insolventnosti ovakvih agencija.

Dodatnu nevolju za „male“ agencije predstavlja i to što i pored toga što su pravilnici usvojeni pre skoro mesec i po dana i stupaju na snagu od 1. januara, osiguravajuće kuće još uvek nisu ponudile uslove za obezbeđenje ovih garancija! Tako ni svega nekoliko dana pre njihove primene, agencije ne znaju pod kojim uslovima treba da nastave svoje poslovanje (ili će možda morati da odustanu od garancija i organizatorskih poslova!).

U udruženju UTAS smatraju da bi osiguravajuće kuće trebalo individualno da procene rizik svake agencije ponaosob, pod uslovom da uvaže broj putnika za koji ta agencija treba da obezbedi garancije, kao i prosečnu cenu aranžmana koje prodaju te agencije, i da taj iznos ne bi trebalo da bude veći od 1% od ukupne sume vrednosti aranžmana. Sa druge strane, priča se da bi osigurane svote mogle biti čak i znatno veće, pa bi se u tom slučaju moglo desiti da bi agencije, koje godišnje imaju svega 200-300 putnika, trebalo da plate skoro 4.000 evra na godišnjem nivou (ili čak po sezoni), i istovremeno svakog meseca da obezbede i propisani depozit. Takvo opterećenje  za mnoge bi bilo neisplativo i verovatno će mnoge male agencije sa dugim stažom u poslovanju odustati od licenci, a samim tim i od organizatorskih poslova. Moguće je i to da će neke od agencija čak nastaviti poslovanje registrujući firme u drugim zemljama (poput Grčke, Crne Gore i sl.) u kojima neće morati ispunjavati ovakve uslove, a našim turistima će bez ograničenja moći da nude zakupljene kapacitete u Grčkoji ili na drugim destinacijama.

Epilog? Umesto da spokojno vrše poslednje pripreme za slanje turista na doček Nove godine, turistički radnici sa zebnjom očekuju ponude osiguravajućih kuća od kojih će zavisiti sudbina mnogih od njih.

Iz UTAS-a upozoravaju da bi se sve ovo najnepovoljnije odrazilo na poslovanje agencija koje se bave domaćim turizmom, jer bi se one na ovaj način faktički sprečavale da nude višednevne aranžmane po Srbiji i da svoje ponude ograniče samo na jednodnevne izlete! S obzirom na to da pravilnik o “Destinacijskim menadžment kompanijama” (DMC) još uvek nije donet (a odnosio bi se upravo na agencije koje se bave domaćim turizmom tj. receptivom), po svemu sudeći, agencije koje su odlučile da se bave ovakvim vidom turizma, moraće ili da smanje obim svog poslovanja, ili da svoju ponudu svedu samo na jednodnevne programe.

 

 

 

 

 

Udruženje UTAS

koristi kolačiće (cookies) kako bi poboljšao funkcionalnost stranice.

Više o kolačićima pročitajte u Uslovima korišćenja i politici privatnosti.